VIŠE od 110 godina nakon što je američki genetičar Clarence Cook Little postavio hipotezu o nasljeđivanju narančaste boje dlake kod mačaka, znanstvenici su konačno potvrdili njegove pretpostavke. Dvije neovisne studije provedene u SAD-u i Japanu otkrile su genetski ključ za ovu živopisnu boju, što je ujedno riješilo misterij koji je dugo zbunjivao znanstvenu zajednicu.

Genetičar Greg Barsh sa Stanforda i njegov kolega Hiroyuki Sasaki sa Sveučilišta Kyushu proučavali su mačje genome kako bi identificirali gen odgovoran za ovu specifičnu boju dlake. Obojica su došli do istog zaključka – gen Arhgap36, smješten na X kromosomu, igra ključnu ulogu.

Studije su pokazale da ovaj gen kod narančastih mačaka proizvodi značajno veću količinu RNK molekula, što dovodi do stvaranja svjetlocrvenog pigmenta u stanicama dlake. Za razliku od mutacija koje uzrokuju boje poput crvene kod drugih životinja, poput pasa ili ovaca, kod mačaka je proces vezan za X kromosom i specifičan za ovu vrstu.

Zašto su narančaste mačke najčešće mužjaci?

Jedan od razloga zašto većinu narančastih mačaka čine mužjaci leži upravo u njihovoj genetici. Muške mačke nasljeđuju samo jedan X kromosom od svoje majke, dok ženke imaju dva X kromosoma – po jedan od svakog roditelja. Da bi ženka bila narančasta, mora naslijediti dvije varijante gena Arhgap36, što je rijetka pojava.

Mačke koje imaju mješavinu narančastog i crnog krzna pojavljuju se kod ženki jer one mogu nositi različite verzije gena na svakom X kromosomu. Muškarci s takvom bojom dlake iznimno su rijetki i obično imaju dodatni X kromosom (XXY), što ih često čini sterilnima.

Što ovo otkriće znači za znanost?

Gen Arhgap36 već je bio poznat po svojoj ulozi u embrionalnom razvoju, no njegovo sudjelovanje u pigmentaciji predstavlja značajno otkriće.

“Proučavanje boje dlake omogućuje nam razumijevanje kako stanice međusobno komuniciraju”, objašnjava Christopher Kaelin, genetičar sa Stanforda i koautor američke studije.

Znanstvenici smatraju da ovo otkriće otvara vrata novim istraživanjima o osnovnim biološkim procesima, posebno o načinu na koji pigmentne stanice reagiraju na signale iz svoje okoline. Sljedeći korak, prema profesoru Sasukiju, mogao bi biti istraživanje povijesti ove genetske varijacije – kada se pojavila i kako se proširila među mačkama diljem svijeta.

Narančaste mačke: Genetski “jednorog” među ljubimcima

Zanimljivo je da narančaste mačke imaju dugu povijest – njihov se lik pojavljuje u egipatskoj grobnoj umjetnosti, a i danas su omiljene u pop kulturi, od Garfielda do Crooka iz Harryja Pottera. Ipak, iako su ikonične, ostaju rijetkost u stvarnom svijetu. Sada, nakon više od stoljeća, ljubitelji narančastih mačaka imaju dodatni razlog za slavlje. Ove šarmantne mačke nisu samo vizualno upečatljive, već su i fascinantna genetska iznimka koja nastavlja intrigirati znanstvenike.